Neočekivano, kako je i počela, u Rusiji je završila pobuna vođe ruske plaćeničke skupine Wagner koji je pokrenuo marš na Moskvu kako bi smijenio vojno vodstvo. Tko je zapravo pobijedio, je li akcija uistinu završena ili je to samo početak Putinova kraja? Na ta je pitanja u Studiju 4 odgovorio stručnjak za geopolitiku Gordan Akrap.

- Pa, pobjednik je treća strana u Rusiji koja očito pokušava kontrolirati situaciju i zbog čijeg su se utjecaja i Putin i Prigožin morali povući i praktički popljuvati sebe i sve ono što su radili. Prigožin zato što je najavljivao snažni napad na Moskvu, odnosno silne smjene ministra obrane Šojgua i generala Gerasimova. I s druge strane Putin koji ih je optužio za veleizdaju, a veleizdaja se u ratnim uvjetima kažnjava samo jednom kaznom. Tako da su se jedan i drugi pokazali praktički nesposobni upravljati krizom, a da je treća strana bila ta koja pomno pratila što se događa u Rusiji i pokušala spriječiti sve one negativne posljedice i otkrivanje potpunih nedostataka Rusije koji su se sada pokazali. Naime, pokazalo se da Rusija izvan Ukrajine nema oružanih snaga, da je Prigožin s par stotina vojnika preuzeo zapojedništvo za južni okrug i svim operacijama u Ukrajini, da je zauzeo nekoliko zračnih luka, da je zauzeo nekoliko gradova i da je krenuo u Moskvu, uvjetno govoreći s tri labudice i 500 vojnika, a da Ministarstvo obrane u panici kaže - spriječit ćemo njihov ulazak u Moskvu rušenjem mostova. To je potpuna nemoć ruskih oružanih snaga, ustvrdio je Akrap.

- Nikako. Azil koji je dobio Prigožini u Bjelorusiji samo odgoda osvete koja će uslijediti. Prema tome, on zna da je on gotov. A Rusija, s druge strane, nije se htjela riješiti grupe Wagner, jer grupa Wagner njima je izuzetno potrebna, pogotovo zbog činjenica da je to nekih 20.000 pripadnika oružanih snaga koje djeluju ne samo na području Ukrajine, nego i za potrebe ruske politike i države kontroliraju i snažno utječu na procese donošenja političkih i drugih odluka u 10-12 afričkih država, plus kontroliraju ogromna bogatstva i crpe ogromna materijalna sredstva iz kojih praktički financiraju svoje djelovanje. Prema tome, sukob je odgođen. Prigožin je izgubio oštricu koju je kontroliraju jer Wagner će se uklopiti unutar Ministarstva obrane, ali Putin ovo neće njemu oprostiti, isto kao i ni treća strana, jer ovo je bio klasičan pokušaj državnog udara, kaže Akrap.

- U Rusiji nikome. S druge strane ova situacija Ukrajini i Zapadu pokazuje da Rusija više nije ni izbliza onakav opasan protivnik kakav bi trebala biti, kakav se mislilo da jeste i kakvim se Rusija opisivala. Jedina ozbiljna stvar o kojoj je Zapad cijelo vrijeme vodio računa bilo je pitanje tko bi kontrolirao nuklearni potencijal Rusije. Zato spominjem tu treću stranu, tu Rusiju koja je očito izuzetno jaka. Naime, Prigožin je računao u planiranju svog vojnog udara na pomoć nekoliko ruskih ozbiljnih generala kao što su Surovikin i Aleksejev, ali iz videosnimke koju su dali, vidi se da su oni i čitali odgovore s blesimetra, u najmanju ruku nalaze se u kućnom pritvoru, ako ne i uhićeni. S druge strane, Putin nije imao pod kontrolom oružane snage Rusije, niti Rosgvardiju, nego jedino, vjerojatno, sigurnosni sustav koji ima vrlo ozbiljne kapacitete da se suprotstavi takvim aktivnostima, tako da su jedan i drugi ostali bez očekivane pomoći koju su trebali dobiti od institucija države, objašnjava.

- Pa je i nije. Naime, s jedne strane, oni da su krenuli oštrije prema Moskvi, da su ušli u Moskvu, bili bi, ono što se kaže, pomnoženi s nulom, bili bi eliminirani. Jer bi duboka država to riješila. S druge strane, na takav način bi se vrlo oslabila oštrica koju Wagnerovci, između ostalog, predstavljaju u cijelom spletu ruskih aktivnosti unutar rata u Ukrajini, agresije na Ukrajinu. A s druge strane, Putin je pokazao brojne slabosti. Prije svega, Rusija pokazuje da jednostavno nema vojske i nema više mobilizacijskog potencijala, niti može ozbiljno računati na suprotstavljanje ukrajinskim oružanim snagama. Kad su se proruski pobunjenici uspjeli dočepati, odnosno osloboditi dobar dio područja oko Belgoroda i način koji je Prigožin preuzeo kontrolu nad nekoliko gradova, praktički otvara mogućnost onim "out of the box" razmišljanjima, znači izvan standardnih razmišljanja, djelovanja ukrajinskih oružanih snaga. Na primjer, sad više nije nemoguće zamisliti proceduru da Ukrajina s dvije brze zračno-desantne brigade uđe na teritoriju Rusije, na područje gradova Valujki ili Uražovo i s gornje strane dođe iza leđa cijelom nizu ruskih brigada koje se nalaze na sjevernom dijelu fronta. Jednostavno to pokazuje kolika je nemoć stvarna ruskih oružanih snaga. S druge strane, pokazuje i politički problem s kojim se suočava Rusija, jer sve više i više, ako se ovaj rat dugo nastavi, ako ta treća strana u Rusiji ne shvati da Rusija ispašta krizu, propast, da bi moglo doći do podjele na europsku Rusiju i azijsku Rusiju, a to onda otvara pitanje tko će kontrolirati azijsku Rusiju, upozorava Akrap.

- Sasvim sigurno je, jer on je pokazao da nije bio u stanju kontrolirati situaciju pokušaja vojnog udara, nego se kao posrednik i to učinkoviti pokazao Lukašenko, koji je inače u međunarodnoj politici sigurnosnom sustavu osoba bez značaja, bez jake važnosti i koji cijelo vrijeme balansira na rubu između učinkovite građanske revolucije kojom bi se smijenio s vlasti i represivnog sustava koji ga je uvijek držao na vlasti. Putin je izgubio praktički sav kredibilitet u Rusiji, ustvrdio je Akrap.

---