Stručnjaci o neredu na svim razinama: ‘Sustav je zakazao, građani su dolazili pomagati‘, ‘Na papiru imamo sve, ali eto, navijači nam gase požare‘
Kad udari voda - problemi, kad pohara vatra - problemi, kad se zemlja trese - problemi... Na vrhu i na dnu - problemi.
A između ljudi, narod naš svagdašnji, ko između čekića i nakovnja, dok po njemu iskre frcaju i jadi pucaju.
Katastrofalan potres na Banovini još jednom je pokazao da ništa nismo naučili, tko zna hoćemo li i kada...
- Očita je kriza vođenja i upravljanja krizom na lokalnoj razini, ali i kriza koordinacije na nacionalnoj razini. Ne postoji jasna linija zapovijedanja i upravljanja, kao ni koordinirano djelovanje različitih dionika koncepta domovinske sigurnosti, pa se nameće potreba osnivanja centra, službe ili agencije koja bi upravljala krizama na svim pojavnim razinama - kaže doc. dr. sc. Gordan Akrap, autor “Sigurnosne analize: potresi na Banovini i upravljanje krizom”.
Učinkoviti odgovor
Nužno je ustrojiti sveobuhvatnu, kvalitetnu, pouzdanu, funkcionalnu i profesionalnu instituciju koja će voditi brigu o upravljanju krizama, strateškom komuniciranju i organiziranju društva i države za takve situacije, u okviru koncepta domovinske sigurnosti.
- Ovo mora biti pouka svakoj sredini! Temelj je uvijek lokalni, a nadogradnja državna. Pa tko će prvi odgovoriti na krizu ako ne lokalna zajednica, ali mora biti organizirana. Kada ste čuli da školska djeca izvode vježbe evakuacije ili slično, kada ste vidjeli snage civilne zaštite da simuliraju akcije spašavanja - pita se Akrap.
IGOROVA ABECEDA Skuhali su nas ko žabu
Evo što je volonter Igor Šaravanja napisao na svom Fejs profilu nakon povratka iz Petrinje i Gline, ne može biti jasnije i preciznije. Donosimo naglaske:
“Više dana proveo sam u Glini i Petrinji. Situacija je grozna, ne mogu izraziti bol i jad koji je tamo. Pri tom je divno vidjeti pomoć koja stiže sa svih strana i ljude koji su došli sa svih strana naše države. I ja u tom vidim problem. Kada toliko ljudi odjednom dođe pomoći, imamo li bolji dokaz da nitko ne vjeruje da će se nešto riješiti sustavom. Svi sjedamo u auta i žurimo tamo, jednostavno - više ne vjerujemo da će sustav nešto riješiti....”
Kaže da je u kriznom upravljanju najbitnije imati jasan sustav zapovijedanja, donošenja odluka i jasne komunikacije. Ovako opisuje stanje na terenu:
- Barem četiri linije zapovijedanja: civilna zaštita, Crveni križ, vojska, policija i privatne inicijative koje na kraju najbolje funkcioniraju... To je uzrokovalo bauljanje volontera, troši se abnormalna količina energije bez kvalitetnih rezultata, što će demotivirati ljude koji su došli pomoći.
- - Potpuno rasulo u skladištima: takve količine robe u tako kratkom vremenu ne bi mogla primiti nijedna logistika. Ono što je puno veći problem - roba je neobilježena, pomiješana, na hrpi. Zar nitko nije mogao reći ljudima kako pakirati robu. Da uzmu čvrste kutije ili zaštitu za odjeću, da napišu veličinu i sadržaj, da roba mora biti čista, složena i neoštećena.
- Hrana: bolje je slati jedan artikl u transportnom pakiranju ili paleti. Više artikala netko mora sortirati. Bolje je poslati 12 boca ulja u originalnoj kutiji nego jedno mlijeko, špagete i pastu za zube u neobilježenoj kutiji.
- Nemiješanje volontera po gradovima, da se smanji mogućnost zaraze. U svakom gradu treba postojati mjesto za javljanje volontera...
- Centralizacija komunikacije potreba: tako se moglo definirati što je točno potrebno. Nekih stvari nedostaje, drugih je previše.
- Mediji: mogao se definirati jedan kanal za objavu svih važnih informacija.
Volonter kaže da ćemo se za dva tjedna čuditi ako zaraza bukne jer su ljudi išli od kuće do kuće pomažući, pa će se vratiti u svoja mjesta, a epidemiološke mjere ostale su u zadnjem planu, ali i to se stavlja na obraz sustavu koji nije bio funkcionalan. Šaravanja se ironično pita zar ništa nismo naučili dosad:
“I tako uvijek, kod svake katastrofe koja nam se u zadnje vrijeme dogodila - nikada nije sustav zakazao... Malo sam tužan i ljut, ali navikli smo se da stvari ne funkcioniraju, pa nam više nije čudno. Skuhali su nas ko žabu.”
A stanovništvu Banije je poručio: "Divim vam se, dragi ljudi, nećemo vas ostaviti!"
Na pogođeni prostor Banovine - osim raznih žurnih službi - nahrupio je golem broj građana s najboljim namjerama, ali... U tom trenutku pokazalo se da sustav nema učinkovit odgovor na kontrolu i upravljanje krizom, navodi naš sugovornik:
- Nacionalni stožer pravovremeno je reagirao ukidanjem propusnica za međužupanijska putovanja kako bi se olakšale evakuacije i ubrzao dolazak neophodnih službi za pomoć unesrećenima. No, ceste su bile zakrčene građanima koji su se sami organizirali, željni pomoći stradalima. Na pogođeni prostor olako se ulazilo, ometajući kretanje potražnih, spasilačkih, policijskih, vojnih i zdravstvenih timova. Lokalni stožeri nisu bili u stanju disperzirati pristigle volontere prema udaljenijim stradalim selima prva dva dana nakon početka krize.
Da su dragovoljci, kao što se to pokazalo idućih dana, odmah otišli u rubna područja, smanjio bi se pritisak na urbane centre, a omogućilo bi se brže i kvalitetnije djelovanje sustava domovinske sigurnosti. I to pokazuje da je jedan od ključnih faktora upravljanja krizom organiziranje, edukacija i osposobljavanje stanovništva u okviru sustava civilne zaštite. Kvalitetnog odgovora na poplavu, požar ili potres nema bez organizirane lokalne zajednice.
Lokalni sustav
- Pokazalo se da nema dovoljno organiziranih i educiranih volontera u sustavima civilne zaštite ni na lokalnoj ni na državnoj razini. Moramo biti svjesni ograničenih ljudskih kapaciteta. Ne mogu volonteri biti na više mjesta odjednom. Zato je ključno pitanje njihova organiziranja i integracije u sustav koordinirane pomoći i spašavanja. I sustav domovinske sigurnosti treba osposobiti, ali ne na političkoj, već na provedbenoj razini - ističe Akrap.
Naglašava da je nužno pokrenuti obrazovni program na budućem Sveučilištu obrane i sigurnosti, koji će se baviti upravljanjem krizama. Jasno je i da valja educirati i osposobljavati stanovništvo u odgovoru na krizu.
- Morate na terenu imati jedinstveni zapovjedno-operativni centar koji će koordinirati akcije. Njemu treba biti podređen i medijski centar u kojemu će se prikupljati i provjeravati informacije s terena, koji će komunicirati s medijima, ali i prepoznavati maliciozne dezinformacije, kakvih ni na Banovini nije manjkalo.
Na čelu centra treba biti tim koji će imati pravo izdavanja naloga i zapovijedi, s naglaskom na pronalaženje i spašavanje ljudi i oporavak infrastrukture.
- S druge strane, nijednoj pogođenoj zajednici ne može se u potpunosti pomoći ako ona sama nema razvijen svoj lokalni sustav upravljanja krizom, na čije se snage nacionalni stožer treba osloniti u početku - zaključuje autor sigurnosne analize potresa na Banovini.
Liječnici za primjer, politikanti za osudu
"Zdravstveni sustav reagirao je vrlo brzo i učinkovito, evakuiravši pacijente sisačke bolnice u druge centre. Zdravstveni radnici pokazali su najbolju razinu organiziranosti, uigranosti i usklađenosti djelovanja. Pokazali su da znaju upravljati krizom te da znaju tu krizu komunicirati unutar sustava i prema javnosti", navodi se u analizi.
"S druge strane, politikantsko ponašanje pojedinaca, neodlučnost, nesigurnost, nesnalaženje, često, čak i javno mijenjanje mišljenja i stavova, uzrokovalo je zbunjenost, konfuziju i nepovjerenje stanovništva, koje od vlasti očekuje da znaju, mogu i hoće voditi i upravljati krizom u skladu s općim, a ne pojedinačnim ili osobnim interesima."